VIDOVA GORA

Vidova gora je najviši vrh Brača i svih hrvatskih otoka. Ime je dobila po crkvici svetoga Vida, od koje danas postoje tek ostatci, a u pučkoj se predaji planina povezivala i sa staroslavenskim legendama i božanstvima, kao što je Svevid. Značajni krajobraz obuhvaća šire područje od cca 1880 ha. Veći dio tog središnjeg bračkog platoa pokriven je autohtonom vegetacijom dalmatinskog crnog bora. Sastojina crnog bora je vrlo velika u usporedbi s drugim otocima, jer drugi otoci nemaju uopće toliku nadmorsku visinu da bi se crni bor mogao razviti, osim Hvara, koji ima vrlo malu površinu na toj visini. Stoga je ova bračka šuma jedinstvena. Dobar dio površine zauzimaju i pašnjaci, na kojima je još uvijek razvijeno stočarstvo, u prvom redu ovčarstvo, mada ima i goveda i konja. Za tradicijsko stočarstvo vezani su i staro pastirsko naselje Gažul, koje i danas održava tradiciju stočnog sajma, te zanimljivi lokalitet Trolokve s trima obzidanim lokvama za napajanje stoke. Takve su lokve, pored praktične vrijednosti, ujedno i kulturno-povijesni lokaliteti, a važne su i za bioraznolikost.

Na starim se borovima mogu još uvijek vidjeti veliki ožiljci na kori, nastali od nekada vrlo unosnog smolarenja, koje je danas izumrlo.

Vrijedno je spomenuti da je na južnim padinama nekada gnijezdila kolonija bjeloglavih supova, koje nažalost već dugo nema.

Sa samog vrha Vidove gore pruža se prekrasan pogled na otoke srednje i južne Dalmacije, te na Zlatni rat u podnožju, kojem je Vidova gora zapravo „majka“, jer je on nastao od nanosa koji su erozijom ispirani s Vidove gore.