Otok Šćedro je većinom pod vegetacijom makije i alepskog bora, i ta je vegetacija svakako raširenija nego nekad, dok je poljoprivreda bila intenzivnija – ispaša blaga, čak i uzgoj žitarica. Zaštićene uvale sjeverne strane su turistički atraktivne, a tu su uglavnom i naselja, danas u funkciji turizma, a sa svega nekoliko stanovnika. Ima još nešto malo poljoprivrede. Južna strana je manje-više djevičanska, s jednom izrazito lijepom plažom. Preko otoka su probijeni protupožarni putovi.

Šćedro je u turističkom smislu vrlo prirodno i “svoje” i može biti primjer održivosti i autentičnosti, ako se “razvoj” ne otme kontroli.

Postoje značajni arheološki nalazi u moru i na kopnu, te ruševna crkva i nekadašnji benediktinski samostan. U nekim verzijama Šćedro se smatra jednom od postaja Odisejevog lutanja – manji otok koza, nasuprot većem otoku Kiklopa, Hvaru.